“Višegodišnje ogledanje u tri umjetnosti doživljavao sam kao jednu veliku privilegiju. Na koncu se to pokazalo i kao sretna okolnost kada mi je bilo najteže. Po strani neka ostane upit kako sam to sve stizao i da li bi uspio više da sam se opredijelio samo za jednu.
Moji filmovi: Na brdu iznad grada, Imena u kamenu, Tanjin tata, Hitan slučaj, Bio jednom jedan glupi miš, Nena, Djevojka i sunce, Aluminijada, Veza, Alma nije skočila i Neki novi grad, od kojih su skoro polovina nagrađivana, a samo pretposljedni nabrojani, sačuvan od ratnog vihora; devet samostalnih izložbi slika i internacionalne dječije izložbe: Tata želim crtati mir, Svjetlo za djecu u ratu i Dječije zastave, zatim knjige: Dva splavara mala, Prava domovina, Birač (monografija na srpskohrvatskom i engleskom), Sopp for fred (na norveškom) i drama Zašto sunce plače (na norveškom i bosanskom), po svemu sudeći bili su priprema za moje najdraže djelo – Internacionalni projekat Gljiva mira.
Ali još se čudim ovoj knjizi, pogotovo što prije nikada nisam pisao pjesme. Vjerovatno su se prvi stihovi počeli rađati onog tmurnog aprilskog dana kada se lomilo pitanje: ostati ili bježati treba. I potreba da se učini nešto …”
Sead Hambiralović, Novo sunce, Tuzla, Norrköping, 2002, str. 54.