Muhamed Katanić, inače inžinjer mašinstva u penziji, odlučio se da napiše knjigu posvećenu svom rodnom zavičaju, komšijama i njihovim porodicama kako bi, kako on to kaže, dao svoj skromni doprinos obogaćivanju kulturne baštine našeg grada.
Prema riječima Faruka Mustačevića, ova knjiga je istovremeno i jedna topla i nostalgična priča o porodičnoj i komšijskoj ljubavi, vrijednostima koje se, nažalost, teško mogu uzeti za dominantni lajtmotiv vremena u kojem živimo.
– Knjiga obiluje likovima i uzbudljivim pričama koje svjedoče o burnom ali istovremeno produktivnom periodu u kojem se Tuzla iz male kasabe, u kojoj svako svakog zna, pretvara u veliki i razvijeni grad u kojem malo ko ima vremena za ljude iz najbližeg okruženja, mnoge će vratiti u neka bezbrižnija i sretnija vremena u kojima se ljepše i sretnije živjelo, ističe Mustačević.
„Mejdan i njegovi ljudi“ je zbirka istinitih priča o ljudima i događajima, putovanje u prošlost u periodu od četrdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća. Autor je u svom obraćanju prisutnima kazao da ova knjiga treba da bude most koji će što snažnije i čvršće povezati dvije obale: obalu na kojoj stojimo mi, naša djeca pa i djeca naše djece.
– Pokušao sam nanovo udahnuti život događajima koji su se zbili u mom životnom okruženju u tom periodu. Mejdan ne posjeduje zidine starog grada, sahat kulu, niti rimski most, ali posjeduje nešto više od toga. Mejdan posjeduje svoje ljude i to je njegovo najveće bogatstvo. O tim ljudima, divnim, skromnim i poštenim komšijama želim da pišem, da se ne zaborave jer kažu što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo, rekao je Katanić.
