Izložba posvećena Meši Selimoviću

DSC05041

U Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci „Derviš Sušić“ Tuzla upriličena je prigodna izložba povodom obilježavanja 31 godine od smrti književnika Meše Selimovića, iz bogatog  fonda Zavičajne zbirke i Službe za rad sa korisnicima. Meša Selimović je rođen u Tuzli 26. aprila 1910. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju.1930. godine upisao se na studijsku grupu srpsko-hrvatski jezik i jugoslovenska književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Diplomirao je 1934. godine, od 1935. do 1941. godine radi kao profesor Građanske škole, a potom je (1936) postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.Prve dvije godine rata živi u Tuzli, gdje ga hapse zbog saradnje sa NOP-om, a u maju 1943. godine prelazi na oslobođenu teritoriju, postaje član KPJ i član Agitprop-a za istočnu Bosnu. Potom je politički komesar Tuzlanskog odreda, a 1944. godine prelazi u Beograd i obavlja političke i kulturne funkcije.

Od 1947. godine živi u Sarajevu i radi kao profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor Bosna Filma, direktor drame Narodnog pozorišta, glavni urednik Izdavačkog preduzeća Svjetlost. 1971. godine penzionisan je i seli u Beograd.

Meša Selimović je zasigurno među najvećim bosanskohercegovačkim piscima. Ono što nije sporno je status Selimovića kao velikog pisca ranga evropskoga klasika, a taj se status temelji ponajviše na njegova dva romana, “Derviš i smrt” i “Tvrđava”.

Objavio je i djela: “Uvrijeđeni čovjek” (1947.), “Prva četa” (1950.), “Tuđa zemlja” (1957.), “Noć i jutra” (filmski scenarij, 1958.), “Tišine” (1961.), “Magla i mjesečina” (1965.), “Eseji i ogledi” (1966.), “Za i protiv Vuka” (1967.), “Djevojka crvene kose” (1970.), “Ostrvo” (1974.), “Sjećanja” (1976.) i “Krug” (1983.).Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i SANU.

Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967), Goranova nagrada (1967), Njegoševa nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH, nagrada AVNOJ-a, itd.

Umro je 11. jula 1982. godine u Beogradu.

DSC05044DSC05036DSC05049

Preskoči na sadržaj