Najstariji poznati pisac musliman iz Bosne koji je svoja djela pisao na maternjem jeziku. Rođen je u selu Dobrinji kod Donje Tuzle 1010/1601. a potječe iz plemićke porodice. Iz njegova života znamo pouzdano da je još u ranom djetinjstvu izgubio roditelje i da je bio živ 1061/1651. Iz njegovih radova da se zaključiti da je odgojen u carskom saraju.
Glavno njegovo djelo je bošnjačko turski rječnik u stihovima pod naslovom «Makbul-i ‘arif» bolje poznat pod popularnim nazivom «Potur-Šahidi» napisan po uzoru na sličan perzijsko-turski rječnik «Tuhfe-i Šahidi» od turskog pjesnika Ibrahima Šahidija (umro 1500). Djelo ima oko 230 stihova a razdijeljeno je na uvod (pedeset stihova na turskom) i trinaest poglavlja rječnika te završetak opet na turskom. Djelo je završeno 1041/1631. g. Godine 1660. bilo je vrlo popularno u Sarajevu.Hevaji je autor religiozno moralnog spisa «Tabsirat al-‘arifin» koji je pisan djelomično turskim a djelomično bošnjačkim jezikom, zatim više pjesama na turskom i na našem jeziku od njih se ističu «Ilahi bezeban-i Srb» «Oda na srpskom jeziku Bera-i da'vet-i iman be zeban-i Srb (Poziv na vjeru na srpskom jeziku).
Njegov rječnik izdali su Otto Blau «Boschnisch-türkische Sprachdenkmaler» Leipzig 1868, i Derviš Korkut u GZM 1942, a pjesme Kemura i Ćorović, Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aust dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert 1912.
Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima : biobibliografija / Hazim Šabanović, Sarajevo, Svjetlost, 1973, str. 656
