Zavičajna zbirka – sjećanje na akademskog slikara Đorđa Mihajlovića

 Đorđe Mihajlović (Tuzla, 4. februar 1875. – 18. septembar 1919)

 

Zavičajna zbirka – sjećanje na akademskog slikara Đorđa Mihajlovića

 

Đorđe Mihajlović, akademski slikar rođen je u Tuzli 4. februara 1875. godine.  U rodnom gradu je nakon osnovne škole pohađao i Trgovačku školu, a Nautičku u Bakru i Trstu. Slikarstvo je studirao u Beogradu u Crtačko-slikarskoj školi Kirila Kutika i Riste Vukanovića, kao i u Minhenu  kod slovenskog slikara i likovnog pedagoga  Antona Ažbea, u ateljeu kroz koji su prošli svi regionalni slikari minhenskog kruga impresionista, a među njima su bili i  Nadežda Petrović, Rihard Jakopič, Ivan Grohar…  Poznata je činjenica da u Ažbeovom ateljeu prve slikarske pouke dobijali su Kandinski i Javljenski. Mihajlović je akademiju završio u Minhenu kod poznatog njemačkog grafičara Petra Halma i slikara Lefca, bivajući istovremeno  na izvorima tadašnje evropske moderne. Poslije završenog školovanja u Minhenu i studijskog  putovanja u Italiji, boravi i u Parizu. U novoj sredini, kako ističe Smiljka Šinik, nije bio zbunjen. Naprotiv,  u galerijama, muzejima i na tekućim izložbama pronalazi svoje miljenike: Goju, Velaskeza, Manea, Tuluza Lotreka, Sisleja, Pisaroa, Monea i Sezana. Slikarstvo Đorđa Mihajlovića obilježilo je prve dvije decenije 20. vijeka, a njegova djela predstavljaju početnu fazu u razvoju bosanskohercegovačke likovne umjetnosti. Đorđe Mihajlović važi za prvog školovanog bosanskohercegovačkog slikara. Mihajlović za svoga kratkog života, kao dugogodišnji prijatelj  Miška Jovanovića i svog jugoslovenskog stava, biva uhapšen u Tuzli, a potom prebačen u Arad. Zbog bolesti, posljednje godine života (1917.-1919.), a koje predstavljaju i njegov najplodonosniji umjetnički period, proveo je u Tuzli.

Slike koje pripadaju tzv “tuzlanskoj fazi” Mihajlovićevog stvaralaštva, inspirisane su motivima Tuzle i njene najbliže okoline. Prerana smrt spriječila je umjetnika da nastavi sa radom na djelima nadahnutim  motivima zavičaja. Djela Đorđa Mihajlovića danas su važna i zbog činjenice jer predstaljaju memoriju vizuelnog identiteta stare Tuzle. Đorđe Mihajlović je umro 1919. godine u četrdeset četvrtoj godini života u roditeljskoj kući u Tuzli.

Mihajlovićeva djela danas su dio fundusa Muzeja istočne Bosne, Međunarodne galerije portreta Tuzla i Umjetničke galerije Bosne I Hercegovine.

Zavičajna zbirka Narodne  i univerzitetske biblioteke  “Derviš Sušić” Tuzla, primjereno ulozi specijalne zbirke, posvećena je  kontinuiranom prikupljanju pisanih tragova o životu i stvaralaštvu  ovog važnog umjetnika, s jasnim ciljem da bibliografski pregled radova o slikaru Mihajloviću  učini što sveobuhvatnijim. Osim kataloških i efemernih izdanja, prigodnih monografija, Zbirka čuva časopisne  i novinske članke, koji su povremeno objavljivani u domaćoj i regionalnoj periodici. U nizu dragocjenijih priloga je i tekst pjesnika Stefana Hakmana o slikaru Mihajloviću, koji je objavljen u časopisu “Sredina” 1925. godine u Tuzli.

Povodom godišnjice rođenja umjetnika, Zavičajna zbirka je priredila izložbu informativnog karaktera u znak sjećanja na velikog tuzlanskog slikara.

Preskoči na sadržaj