“Hasan Kikić rodio se u Gradačcu 20. VIII 1905. godine u brojnoj porodici siromašnog školskog podvornika. Osnovnu školu završio je 1918. godine u Gradačcu, a od 1919. do 1922. godine pohađao je prvo Višu dječačku školu u Derventi, gdje je uz materijalnu pomoć bogatog ujaka nastavio i Učiteljsku školu od 1923. do 1926. godine. Zbog đačkog štrajka koji je organizovao s Ilijom Grbićem u februaru 1926. godine isključen je iz škole, pa je IV razred Učiteljske škole završio u Zagrebu …
Školskje 1927/28. godine bio je učitelj u selu Hajdarovići kod Zavidovića, a od 5. X 1928. do 30. VIII 1929. u Osnovnoj školi u Rogatici, s kratkim premještajem (ujesen 1930) u Ustipraču…
Od 1. IX 1932. do 18. X 1936. godine službovao je prvo kao učitelj, a potom kao upravitelj Osnovne škole u Gornjem Sjeničaku kod Vrginmosta. Od oktobra 1936. do 24. II 1940. godine bio je učitelj i upravitelj Osnovne škole u Pisarovini…
Još dok je radio kao učitelj u Bosni, privatno je polagao gimnaziju, a od 1934. do 1938. godine vanredno je studirao Pravni fakultet u Beogradu i završio ga 31. X 1938. godine. Godine 1940. premješten je u Zagreb, gdje je 26. II 1940. godine dodijeljen na rad Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske.
Od samog dolaska u Hrvatsku kreće se u krugu naprednih lijevo orijentisanih intelektualaca, političara, književnika (M. Krleža, A. Cesarec, O. Prica, V. Šeferov, K. Hegedušić, M. Iveković, itd.). S početka je dolazio u Zagreb iz Gornjeg Sjeničaka i Pisarovine, a kada je dobio zaposlenje u Zagrebu, razvio je živu kulturnu i društvenu djelatnost, koja je zbog ljevičarskog usmjerenja i rada na liniji KPJ vrlo brzo došla pod udar vlasti… Kao učitelj u osnovnoj školi 9. IX 1941. godine mobilisan je u domobrane. Za vrijeme tzv. NDH dok je bio u Zagrebu, skriva ilegallce i rastura naprednu literaturu, a kada je kao domobranski satnik bio na službi u Sanskom Most, putuje u Zagreb i odatle prenosi sanitetski i drugi materijal za partizanske odrede u Bosanskoj krajini.
U februaru 1942. godine prelazi na slobodnu teritoriju. U jednoj prilici bio ga je zarobio četnički vođa Uroš Drenović i osudio na smrt, ali on uspijeva da pobjegne i priključuje se Grmečkom partizanskom odredu. Poginu je 6. maja 1942. godine od četničke zasjede kod sela Rapta pod planinom Čemernicom između Mrkonjić-Grada i Skender-Vakufa…
…Prve književne radove počinje objavljivati 1926. godine: najprije prozni rad Iz zapisa jednog alkoholičara (Učiteljski podmladak), a potom pjesmu Pjesma bolesne djevojke (Vijenac). Veći dio pjesama koje je pisao kao đak učiteljske škole u Derventi i u Samoboru 1925. i 1926. godine, ostao je neobjavljen sve do današnjih dana (prvi put objavljuju se u ovom izdanju). Inače, nakon prvih objavljenih radova širu afirmaciju stiče 1927. godine kao autor intimističke poezije i proze s folklornom tematikom u zagrebačkom Vijencu, a potom u mnoštvu časopisa (Mlada Bosna, Gajret, Novi behar, Pregled, Zapisi, Književnik, Nova literatura, Srpski književni glasnik, Hrvatska revija, Putokaz, Pečat, itd).
Već iz spiska časopisa u kojima objavljuje može se nazrijeti pravac Kikićevog književnog razvoja. Do 1929. godine on uglavnom piše intimističku poeziju i prozu s folklornom tematikom, i to se smatra prvom fazom njegovog književnosg razvoja. Od 1929. godine uočava se njegovo opredjeljenje za idejno angažovanu književnost u okviru pokreta socijalne literature, koje se ogleda u svim oblicima književnog izražavanja…
Poezijom se Kikić prestao baviti još u prvoj fazi razvoja, književnokritičke, polemičke i publicističke tekstove je pisao čitavo vrijeme, … U drugoj polovini treće decenije u svim vidovima njegove djelatnosti uočava se orijentacija na praktično provođenje ideja KPJ. Posebno treba spomenuti da on u tom peridu (1937-1939) u Zagrebu s grupom lijevo orijentisanih muslimanskih javnih radnika izdaje i uređuuje napredni časopis Putokaz, … Pod pseudonimom Alija Korjenić 1937. godine izdaje i antifašističku brošuru Šta se događa u Španiji…
Književni rad nastavio je i u partizanima. Nažalost, aktovka Partizani idu, prikazana 1. maja 1942. godine, dosada nije pronađena. U ratnom vihoru zameo se trag njegovim 1938. godine najavljivanim romanima Počasni građanin i Haos, kao i većem dijelu zbirke pripovijedaka Lole i hrsuzi.
Osim knjige priča Provincija u pozadini (1935) i romana Horuk (1936) i Bukve (1938) po listovima i časopisima između dva rata ostalo je mnoštvo Kikićevih pjesama, priča, književnokritičkih, polemičkih i publicističkih tekstova. Neobjavljeni radovi istog karaktera nađeni su i u njegovoj zaostavštini.”
Hasan Kikić Sabrana djela, 1987., str. 377-379: Biografija Hasana Kikića / St.(aniša) T.(utnjević) .