“…Mahić je gotovo jednodušno smatran neizlječivim autsajderom, što on djelimično i jeste, ali to ne bi smjelo unaprijed da obezvrijedi njegovo pjesništvo, jer autsajderska pozicija zna biti duhovno itekako plodna, što potvrđuje i izabrani Mahić, koji, danas, pred nama iskrsava kao ozbiljniji i kompletniji pjesnik no mnogi ovdašnji mezimci i ljubimci i kritike i čitalačke publike.”
“Po dosadašnjoj, ustaljenoj predodžbi, Mahićeve pjesme su haotične, nerazumljive ili polurazumljive, prenatrpane slikama, pretežno bizarnim, koje gotovo nikad ne stoje u čvrstoj vezi, a katkad su bilokakve međusobne veze lišene – i stoga najčešće ne mogu da ponude cjelovit smisao, te se njihova vrijednost uglavnom svodi na povremene, ne suviše česte, bljeske prave poezije, ali su i ta, istinski otkrivačka mjesta, nažalost, zaturena i zagubljena u poluartikulisanoj ili neartikulisanoj jezičkoj tvari koja u njegovoj pjesmi gotovo svagda ostaje premoćna. Oni koji su, do sada, na ovaj način vidjeli pjesnika Mahića, i u ovom izboru će moći da pronađu dovoljno dokaza kojim će obilato potkrijepiti i učvrstiti svoj sud, ali ako ovoj knjizi priđete bez gotovih mišljenja, što će reći bez čitalačkih predrasuda, Admiral Mahić će vam se otkriti ne samo kao pjesnik koji pjesmu pravi kao niz slikovnih eksplozija, međusobno labavo povezanih, čija je imaginativna vrijednost nejednaka, nego i kao pjesnik koji, kad hoće, a hoće mnogo češće nego što nam se do sada činilo, može napisati savršeno čitku pjesmu, čija je cjelovitost očigledna, a vrijednost njenih stihova dovoljno ujednačena da je smatramo “celom lepom” (kako reče Bogdan Popović).”
“…najbolji Mahić je pjesnik kome uspijeva, na jednoj strani, da svojim metaforama u bićima i stvarima prene zaspalu čaroliju (“grmovi ruža nad morem / cijepaju spavačice do magle”), da iz njih jednim potezom iscijedi čudesnu sadržinu (“čekam da kanarinac cvrkutom počne rušiti / zidove”) ali i da, na drugoj strani, bukvalno prepiše gole podatke zbilje, zapažene, recimo, u sarajevskoj krčmi “Zvono”, a da to ipak postane istinska poezija…”
Iz predgovora književnika Marka Vešovića Izabrani Mahić, zbirka pjesama Vijavica iz pisaćeg stroja Admirala Mahića, Sarajevo, 2000
Admiral Mahić rođen je u Banja Luci 1948. godine. Objavio je do sada:
knjige pjesama
- LJUBAVNA INSPIRACIJA, Sarajevo, 1977.
- EPILEPSIJA CVJETOVA, Sarajevo, 1981.
- ATLASNA IMPERIJA, Sarajevo, 1985.
- GLASNO ZRIM, Tuzla, 1988.
- KAMENI STOL, Sarajevo, 1990.
- ZVONO, Sarajevo, 1990.
- SAHARA, Sarajevo, 1993.
drame
- BROD NA MILJACKI, 1982.
- JE LI OVO CESTA, 1982.