Decenijama zidove čitaoničkih prostora i hodnika u tuzlanskoj Biblioteci uljepšavale su umjetničke slike i fotografije. Brojne slike, upravo s tom namjenom ustupljene na čuvanje Biblioteci, bile su vlasništvo tuzlanske Galerije. Neke, ko zna kada dopremljene u Biblioteku, odolijevajući čestim selidbama sačuvane su do danas i, osim što kao vrijedna umjetnička djela samom prostoru daju poseban značaj, one su i sastavni dio fonda Zavičajne zbirke. Među sačuvanim djelima su dvije vrijedne umjetničke fotografije poznatog majstora fotografije Stanoja Bojovića: „Zanatlija iz Gračanice“ i „Vodenice na Plivi“. Poznato je da autor navedenih fotografija kao učitelj u bosanskim gradovima Ključu, Tuzli i Gračanici bavio se i fotografijom. U Tuzli je radio na Pazaru kao učitelj u Osnovnoj školi „Džemal Mandžić“. Upravo u Tuzli je priredio i nekoliko izložbi. Prvu samostalnu izložbu 1938. u fotografskoj radnji Foto atelier Drago, a nakon toga 1967., odnosno 1981. godine u tuzlanskom Izložbenom paviljonu. Navedene fotografije su nastale u periodu Bojovićevog učiteljskog rada u spomenutim bosanskim gradovima. Kako to obično biva ramovi starijih umjetničkih djela vremenom stradaju, što je bio slučaj i sa Bojovićevom fotografijom „Zanatlija iz Gračanice“. Prepoznavajući važnost očuvanja navedene fotografije, historičari Senad Begović i Goran Karišik, inače istraživači zavičajne historije, izvršili su restauraciju okvira, i na taj način su vratili prvobitni izgled, odnosno sjaj spomenutom umjetničkom djelu.
Navedena fotografija nastala je u periodu između dva svjetska rata. Danas, kao i svih ovih proteklih decenija, zanimljiva fotografija kod radoznalih posmatrača budi i potrebu za infomacijom o fotografisanom starcu.
Ko je stari obućar na Bojovićevoj fotografiji?
Lice obućara na fotografiji je Gračanlije, Sulje Travljanina. Obućar Suljo je šegrtovao u gračaničkoj Sedlarsko-stolarskoj obrtničkoj zadruzi koja je osnovana nakon dolaska austro-ugarske vlasti. Bio je i njen član. Nakon propadanja zadruge, Suljo Travljanin zapošljava se kao državni službenik u Tuzli. Bio je tuzlanski štrojsmajstor. Kako su Gračanlije poznati po privrženosti svom esnafu, tako je i Sulji nedostajalo šilo i obućarska igla, novinari Dž. Sarajlić i M. Mašić ističu kako (… )tihi gotovo nemušti starac sa fotografije 1919. godine otvara vlastiti ćepenak krpedžijski. Događaj je to bio. (…)
Fotografija starog obućara, autora Stanoja Bojovića, tuzlanskog učitelja, obišla je desetak izložbi u tadašnjoj državi i svijetu. Danas svojom dokumentacionom vrijednošću i ljepotom plijeni pažnju brojnih posjetitelja tuzlanske Biblioteke.
